Edi

ponedjeljak, 17.10.2011.

Sve se pokreće

sporo ali ipak se kreće,
neke sitnice,mrvice samo,
nekad su i one nešto,
nisu to svečani stolovi, raskoš
i glamur,ali i sitnice su nešto,
želje,ljubav ,snovi,
sve u paketu.

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2011.

Osmjeh mi se vraća

osmijeh mi se vraća
kao da nesmije ,stidljivo
kao da prvo treba nekoga
pitati,smjeli se to,smijeli se biti sretan
kad ga nema,
svaki tren, koji nije tu,je sreća
svaki dan bez poziva je moj novi početak,
opet vidjeti ljepotu tamo gdje je prije nije bilo,
znati da ljubavi u njemu za tebe nije bilo,
ne žaliti za njim, suze u osmijeh pretvoriti.

Suze u osmijeh ,osmijeh u dar sačuvan
za dane i godine koje dolaze.

- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.10.2011.

Želim natrag svoj život

Ne volim onoga s kim živim
da li itko ima slično iskustvo,želim natrag svoj život.
Ljudi moji ja ga jednostavno ne volim,a ne znam što da učinim.
što da učinim

Gorak je okus pobjede,sve se čini besmisleno,
bez ljubavi stvarno ništa ne vrijedi,da sam bar to znala,
nema tu ništa,mrtvo slovo na papiru,
zar zaista nema izlaza???????

- 17:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.10.2011.

Edi prvi put

Nije lako biti krupna riba

Plivaš dalje i dulje od ostalih ,svatko te se boji,bježe jer bože dragi pa ti grizeš.
Nisam to htio ,htio sam biti nešto drugo,htio sam sve drugačije,a ispalo je baš ovako.
Htio sam biti u svom jatu ,ali ispao sam nekako,odnijele me struje u neki nepoznat ocean.
A želim se vratiti u pitome vode gdje poznato sve je,gdje te se neće odreći

ajde prijatelji moji danas smo tu
nisam ni ja što sam bio
svi smo mi na istom putu

I kad otvorim vrata ,kao da otvorim ti knjigu koju želim stvoriti,a već je napisana
samo treba vrijeme da ispliva na površinu.U onim oceanima ostavljam teške uspomene,
učim biti bezopasna riba ,uživam u slučajnim susretima sa ljudima željnim osmjeha.
Shvaćam da su svi ljudi isti ,svi žele isto,svi žele biti sretni, samo sreću najobičniju,
onu malu.Kako je zadržati to je već drugo pitanje a i odgovor nije daleko uvijek je
s nama.Kako je lako kad to napišeš ,tko zna da li bi to itko drugi razumio,možda i bi
tko zna.Zašto osjećaje ne pretočiti ne izliti ih, natopiti s njima usahla virtualna polja,
da vidim i taj cvijet ,ljepotu njegovu .